SRPSKOG GENOCIDAŠA RADOSLAVA KRSTIĆA IZLEMALI ZATVORENICI!
Autor: Fena

Objavljeno: 09. May 2010. 14:05:26
Bivšeg generala VRS i ratnog zločinca Radislava Krstića, koji u britanskom zatvoru "Wakefield" služi kaznu zbog genocida u Srebrenici, trojica zatvorenika su posjekla žiletom po vratu, "za dlaku" promašivši arteriju, a vjeruje se da je najmanje jedan od napadača bosanski musliman, piše danas britanski list "Daily Mail".

Krstića su jučer, oko 11.30 sati, zatvorski čuvari pronašli na podu ćelije u lokvi krvi, isječenog i izudaranog po glavi i tijelu, a u bolnicu je prebačen u nesvijesti, navedeno je u članku.

Vjeruje se da je isječen "oružjem ručne proizvodnje", najvjerovatnije žiletom pričvršćenim na četkicu za zube, prenosi "Daily Mail".

Neimenovani izvor na koji se poziva britanski dnevnik izjavio je da je zbog velike količine krvi na podu pomislio da je Krstić mrtav.

- To je bio pažljivo planiran i izveden napad iz zasjede. Pretpostavlja se da je motiv bila osveta, rekao je taj izvor.

Kasnije je saopćeno da je 62. godišnji general u kritičnom stanju, ali da nije u životnoj opasnosti, i poslije ljekarske pomoći koja mu je ukazana u bolnici vraćen je u zatvor.

- Priča se da je najmanje jedan od Krstićevih napadača bosanski musliman, prenosi londonski dnevnik, navodeći da je jedan od osumnjičenih Indrit Krasnići (22), iz Londona, koji je 2006. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog mučenja i ubistva 16. godišnje djevojke.

Policija još traga za oružjem kojim je izvršen napad,

"Daily Mail" je ocijenio da ovaj incident predstavlja "veliku sramotu" za upravu dobro čuvanog zatvora "Wakefield", u Zapadnom Yorkshireu, pošto u Britaniji smatraju Krstića jednim od najosjetljivijih i najvažnijih zatvorenika.

Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa VRS, uhapšen je u decembru 1998. godine i izručen Haaškom tribunalu, koji ga je početkom augusta 2001. godine osudio za genocid u Srebrenici na 46 godina zatvora, ali mu je u drugostepenom postupku 2004. godine smanjio kaznu na 35 godina robije.

On je prvi čovjek koji je pred Tribunalom osuđen za genocid. U zatvor "Wakefield" je prebačen prije nekoliko mjeseci, a već mu je, kako je izjavio njegov advokat Tomislav Višnjić, više puta bilo prijećeno i tretman prema njemu je bio izuzetno loš.

Bivšeg generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića, koji u britanskom zatvoru "Vejkfild" služi kaznu zbog genocida u Srebrenici, trojica zatvorenika su posekla žiletom po vratu, "za dlaku" promašivši arteriju, a veruje se da je najmanje jedan od napadača bosanski musliman, piše danas britanski list "Dejli mejl".

Krstića su juče, oko 11.30 sati, zatvorski čuvari pronašli na podu ćelije u lokvi krvi, isečenog i izudaranog po glavi i telu, a u bolnicu je prebačen u nesvesti, navedeno je u članku.

Veruje se da je isečen "oružjem ručne proizvodnje", najverovatnije žiletom pričvršćenim na četkicu za zube, preneo je "Dejli mejl".

Neimenovani izvor na koji se poziva britanski dnevnik izjavio je da je zbog velike količine krvi na podu pomislio da je Krstić mrtav.

"To je bio pažljivo planiran i izveden napad iz zasede. Pretpostavlja se da je motiv bila osveta", rekao je taj izvor.

Kasnije je saopšteno da je 62.godišnji general u kritičnom stanju, ali da nije u životnoj opasnosti, i posle lekarske pomoći koja mu je ukazana u bolnici vraćen je u zatvor.

"Priča se da je najmanje jedan od Krstićevih napadača bosanski musliman", preneo je londonski dnevnik, navodeći da je jedan od osumnjičenih Indrit Krasnići (22), iz Londona, koji je 2006. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog mučenja i ubistva 16.godišnje devojke.

Policija još traga za oružjem kojim je izvršen napad.

"Dejli mejl" je ocenio da ovaj incident predstavlja "veliku sramotu" za upravu dobro čuvanog zatvora "Vejkfild", u Zapadnom Jorkširu, pošto u Britaniji smatraju Krstića jednim od najosjetljivijih i najvažnijih zatvorenika.

Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa Vojske RS, uhapšen je u decembru 1998. godine i izručen Haškom tribunalu, koji ga je početkom avgusta 2001. godine osudio za genocid u Srebrenici na 46 godina zatvora, ali mu je u drugostepenom postupku 2004. godine smanjio kaznu na 35 godina robije.

On je prvi čovek koji je pred Tribunalom osuđen za genocid.

U zatvor "Vejkfild" je prebačen pre nekoliko meseci, a već mu je, kako je izjavio njegovog advokat Tomislav Višnjić, više puta bilo prećeno i tretman prema njemu je bio izuzetno loš.

Višnjić je najavio da će zbog napada tražiti prijem kod predsednika Haškog tribunala Patrika Robinsona pošto je incident bilo moguće predvideti, a i sam Krstić je o tome u nekoliko navrata upozoravao sudiju Robinsona.

Višnjić je najavio i da će britanski advokat sutra posetiti Krstića.

Mladen Đurković, zet generala Krstića, rekao je da to nije bio "prvi napad islamista", ali da su u prethodnim takvim situacijama bezbednosne službe zatvora blagovremeno reagovale.

"Iz bezbednosnih razloga general šest meseci nije izlazio iz svoje ćelije niti na čist vazduh, a tražio je i da šeta sam", dodao je Đurković.

Velika Britanija je, prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine, dužna da prihvati zatvorenike koji su pred međunarodnim sudom osuđeni za ratne zločine.

(Tanjug)

IN MEMORIAM: Odlomak iz knjige Rasima Delića “101 RATNA PRIČA”, Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 2009.
XXX - PRIMOPREDAJA UZ ZVECKANJE ORUŽJEM
Objavljeno: 22. April 2010. 02:04:10

RASIM DELIĆ – BIOGRAFIJA
Armijski general dr Rasim Delić je rođen 4. februara 1949. godine u Čeliću. Osnovnu i srednju školu je završio u Brčkom. Vojnu akademiju, smjer zemaljska artiljerija, završio je 1971. godine.
Čitav svoj radni vijek, kao oficir bivše JNA, proveo je u Bosni i Hercegovini. Službu u JNA započeo je 1971. u Sarajevu, gdje je na dužnostima od komandira voda do komandanta diviziona-bataljona proveo do 1984. Od 1984. do 1990. vršio je dužnost komandanta artiljerijskog puka u Doboju. Visoku vojno-političku školu JNA je završio 1978. godine, a 1989. godine Komandno-štabnu školu operatike. Sve opšteobrazovne i vojne škole je završio kao najbolji ili među najboljim u generaciji. Za postignute rezultate u JNA više puta je nagrađivan, pohvaljivan i odlikovan.
Rat 1992. godine je dočekao u činu potpukovnika, na dužnosti načelnika operativnog organa komande korpusa u Sarajevu. U Teritorijalnu odbranu RBiH se uključio 13. aprila 1992. godine, a po naređenju komandanta Štaba TO RBiH Hasana Efendića, organizirao je rad Komande TO, a zatim Armije RBiH u Visokom. Od 8. juna 1993. do kraja rata je obavljao dužnost komandanta Štaba Vrhovne komande oružanih snaga RBiH i Generalštaba ARBiH.
Odlikovan je od Predsjedništva RBiH najvećim ratnim odlikovanjem „Ordenom slobode“, te odlikovanjem Kraljevine Jordana „Husejin bin Ali“.
Nakon osnutka Vojske Federacije BiH, postavljen je za njenog prvog komandanta i obavljao je tu dužnost do 21. jula 2000. godine, kada je prijevremeno umirovljen. Posvetio se istraživačkom i naučnom radu i doktorirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu decembra 2004. godine, s tezom na temu „Nastanak, razvoj i uloga Armije RBiH u odbrani Bosne i Hercegovine“.
Objavio, pored ostalih, knjige „Čast je braniti Bosnu“ (3 toma) (2002.), „Armija Republike Bosne i Hercegovine – nastanak, razvoj i odbrana zemlje“ (2 toma) (2007.), „101 ratna priča“ (2009.). Bio je angažovan u aktivnostima nekoliko nevladinih organizacija i udruženja i suosnivač Udruženja za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. Jedan od motiva za takav svoj društveni angažman zapisao je u uvodu prvoga toma „Čast je braniti Bosnu“, sažimajući ujedno sve tegobe i nepravde koje su prešle preko njega:
„Vjerovatno nije poznato u svjetskoj historiji da je neko bezobzirnije i neumoljivije marginalizirao i obezvređivao svoju vojsku, kao što je to učinjeno sa Armijom RBIH i njenim pripadnicima poslije rata. Izloženi kritici, prozivkama i osudama s jedne te teškoj materijalnoj i profesionalnoj poziciji, nekadašnji pripadnici Armije su sve češće prisiljeni da se 'brane' od onih kojih nije bilo nigdje, kada je grmilo. Možda bi nas neki više cijenili da smo u izvršavanju zadataka stvarali više problema vlastima i svojoj državi jer bi tada znali da postojimo. Međutim mi to nismo niti ćemo činiti. Mi smo se borili i borićemo se i dalje za Bosnu i Hercegovinu.“
Preminuo je 16. aprila 2010. godine.
Nakon što me Predsjedništvo RBiH imenovalo na dužnost komandanta Glavnog Štaba OS RBiH, nastale su brojne dileme. Na samoj sjednici Predsjedništva Sefer Halilović je pokazao da ne prihvata odluku o mom postavljenju na mjesto komandanta.
Pošto je napustio sjednicu, postavljalo se pitanje šta će tako isfrustriran učiniti dalje i kako ću ja, u suštini, uopće preuzeti od njega funkciju glavnokomandujućeg u vojsci.

Znao sam da ću, neovisno od okončanja procedure primopredaje dužnosti, u njemu imati oponenta, buntovnika i nezadovoljnika.

Sretna okolnost je bila da je Predsjedništvo odredilo Komisiju za primopredaju dužnosti, u čijem sastavu su bili Abdulah Konjicija, Jovan Divjak i Fikret Muslimović.

Dogovoreno je da Komisija dođe u kabinet Sefera Halilovića i da, u to vrijeme, dođem i ja.

Kada sam sa pratiocima Ajhanom i Admirom stigao u Halilovićeve prostorije, bio sam neprijatno iznenađen.

Pred njegovim kabinetom bilo je nekoliko do zuba naoružanih vojnika, koje je predvodio Ramiz Delalić – Ćelo, koga sam imao prilike upoznati u maju mjesecu iste godine u Hercegovini.
 

Za njega je važilo da je slijepi Seferov poslušnik i, navodno, bliski rođak.
Čim su nas opazili, Ćelo i njegovi vojnici su počeli provocirati.
“Koga to vidimo? Komandanta?” – govorili su s podsmijehom, uperivši nonšalantno oružje u nas.

Bilo je tu i psovki i pogrda na naš račun.
Uvidio sam da se Sefer Halilović odlučio na opstrukciju Odluke Predsjedništva i pokušaj njenog opoziva.

Za to je bio spreman, izgleda, upotrijebiti i silu.
Pritisak je bio usmjeren prema meni, ali i članovima Komisije.
Neovisno od Ćelinih prijetnji, bez nervoze sam ušao u Seferov kabinet.
Ajhan i Admir su mi, nakon sastanka, rekli da su ih Ćelo i njegovi pratioci neprekidno provocirali. No, oni su se uspjeli suzdržati.

U Seferovom kabinetu sam ugledao veliku grupu ljudi, od kojih većinu nisam poznavao.
Sem članova Komisije, znao sam Sulejmana Vranja, Rifata Bilajca, Zićru Suljevića i Mustafu Hajrulahovića, komandanta 1. korpusa.

Ostali su bili načelnici uprava i odjeljenja u Glavnom štabu, te Vahid Karavelić, načelnik Štaba 1.korpusa.

Atmosfera je bila podgrijana i osjećala se velika napetost.
Sastanak je smireno, kao da ništa ne opaža, otvorio član Komisije Abdulah Konjicija.
On je, između ostalog, rekao: “Poštovana gospodo, danas je Predsjedništvo donijelo Odluku o imenovanju Rasima Delića za komandanta Glavnog štaba OS Republike Bosne i Hercegovine. Nas trojica smo dobili zadatak da vam tu Odluku saopštimo, te da osiguramo da se ona provede u djelo”.

Nakon toga, dao je riječ Seferu Haliloviću, koji je sa puno jada i ogorčenosti, veoma neargumentovano i uvredljivo govorio o grešci Predsjedništva, u vezi s mojim imenovanjem.

Govorio je da nisam ništa uradio, niti doprinio dotadašnjoj borbi.
Tek tada mi je postalo razumljivo jedno njegovo pismo od prije dva-tri mjeseca u kome je na uvredljiv način tražio od mene da mu odgovorim na neka pitanja. Pošto sam bio vojnik, odgovorio sam disciplinovano i iskreno, misleći da je neko Seferu servirao lažne informacije o meni. Pokazalo se, zapravo, da je on, već tada, načuo o svojoj smjeni i pokušao da me diskredituje kao jednog od mogućih kandidata za čelno mjesto u vojsci.

Da je bio tada, a i kasnije, iskren prema meni, možda bi se situacija drugačije razvijala.

Ja nisam bio opterećen čelnom funkcijom u Armiji.
Sve do tada sam kroz vojnu karijeru bio na komandnim funkcijama i znao sam koliku odgovornost nosi funkcija komandanta, naročito u ratu.
No, Sefer je nastavio sa uvredljivom tiradom, optužujući Predsjedništvo da je odluku donijelo bez konsultacije sa Glavnim štabom i bez prijedloga Glavnog štaba.
Znalo se, naravno, koga bi predložio Glavni štab, jer se Halilović potrudio da rastjera većinu onih koji bi po stručnosti, iskustvu i autoritetu mogli da mu opstruiraju.

Preostali, koji bi to mogli biti, bili su njegovi poslušnici.
Nakon njega, riječ su uzeli njegovi obožavaoci - Rifat Bilajac i Zićro Suljević.
I oni su uputili žučne kritike Predsjedništvu, koje pri izboru čelnog čovjeka Armije nije konsultovalo Glavni štab.

Čudile su me njihove riječi, jer su obojica znali nadležnosti Predsjedništva, ali i moje kvalitete, rejting i rezultate još iz JNA, dok je Sefer Halilović bio anonimus.
Tek kasnije sam uočio da su njih dvojica bili slijepi poklonici Seferovog vođstva.
Situacija je prijetila da se otme kontroli.
Postojala je opasnost da ključni ljudi Glavnog Štaba odbiju implementiranje Odluke Predsjedništva.

Došlo bi do polarizacije političkog i vojnog vođstva.
Hrabrost da prekine negativan trend diskusije, smogao je predsjednik Komisije Fikret Muslimović, moj dugogodišnji poznanik.

“Poštovana gospodo. Ja sam dužan da Vas upozorim da diskutujemo o Odluci Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, najvišeg organa vlasti i našeg Vrhovnog komandanta. Kao vojnici smo dužni da donešenu odluku disciplinovano provedemo. Mi ne smijemo diskutovati o ispravnosti donešene odluke. To bi nas daleko odvelo. Ja podržavam odluku Predsjedništva i prihvatam obavezu prema komandantu.”
Muslimović je bio i načelnik Uprave bezbjednosti Glavnog štaba.
Nakon njegovih jasnih, nedvosmislenih i preciznih riječi, nastao je kratki tajac. Njegove riječi su otrijeznile većinu prisutnih.

Shvatili su da su mogli upasti u svojevrsnu zamku koja bi značila neposlušnost Predsjedništvu.
Očekivalo se kako će se nastaviti diskusija.
Neizvjesnost je prekinuo Mustafa Hajrulahović – Talijan, komandant 1.korpusa, izražavajući punu podršku Odluci Predsjedništva i meni kao komandantu.
To je ohrabrilo i druge.

Podršku odluci Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine pružili su Vahid Karavelić, Sulejman Vranj i drugi članovi Glavnog štaba.
Nekolicina, Seferu slijepo privrženih pojedinaca, nije se više javila.
Po njihovim licima sam vidio da su ostali privrženi svom stavu.
No, nakon svih diskusija razbijena je koncepcija Sefera Halilovića da uz pomoć Glavnog štaba opstruira Odluku Predsjedništva.
Nakon što su svi otišli, ostali smo Sefer i ja.
Saopštio mi je da će podnijeti ostavku na dužnost i otići kao vojnik da u rovovima brani Bosnu i Hercegovinu.

Iako je to i kasnije često govorio, nije smogao snage da to i uradi. Ostao je nezadovoljnik. Da ostane ne čelu Armije nije mu pomogla režirana predstava.

                                                        BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010

Proteklog vikenda u Londonu (Ontario, Kanada) odigran je 15 Tradicionalni humanitarni turnir u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010. Počelo je u petak veče koncertom Šekija Bihorca koji je upriličen povodom dolaska gostujućih ekipa iz udaljenih gradova: St.Louisa, New Jerseya, New Hampshira, Rochestera, Ottawe. Puna dvorana, dobro raspoloženje i susreti starih prijatelja kao da  su najavili da će i ovaj, jubilarni turnir opravdati renome i ostati svima u lijepom sjećanju. Pravo proljetno vrijeme, čak i malo toplije nego što je uobičajeno za ovo doba godine, dočekalo je sve učesnike i goste turnira. Dvadesetpet ekipa je pristiglo iz Amerike i Kanade u veliku dvoranu London Optimist Soccer Doma. Nakon obavljenih tehničkih detalja, odsvirane himne i proučene dove svim šehidima, minutom šutnje odata je počast svim ljudima palim u odbrani BiH. Nakon pozdravne riječi, predsjednik BHCS-a gospodin Nedžad Čekić proglasio je turnir otvorenim. Početne udarce na oba terena izveli su bivši predsjednici NK Bosna London, Alija Isović i Bahtijar-Bahto Rožajac. Ovaj čin propraćen je velikim aplauzom publike i nogometaša na terenu. Turnir se, kao i uvijek, igrao po grupama, tačnije u 6 grupa iz kojih su dvije prvoplasirane ekipe isle dalje, osim iz grupe F u kojoj je bilo pet timova pa su razigravali za dalji plasman. Dvostruki pobjednici, ekipa Dominos, ispali su, neočekivano, u drugom krugu. U drugi krug turnira nisu se plasirali ni domaći nogometaši za koje je nastupio i jedan od najboljih pojedinaca dosadašnjih turnira Semir Mesanovic, koji je dijete Bosne London. Samo gol ih je dijelio od plasmana, ali nije bilo sportske sreće i pored izglednih, takoreći stopostotnih prilika. Nakon izuzetno uzbudljivih utakmica koje je krasila fer i sportska borba, u finalnoj utakmici sastale su se ekipe Bosne iz Kitchenera i Ljiljan iz Grand Rapidsa. Pobjeda je tijesnim rezultatom od 2:1 pripala momcima Mirze Jelovca pa pobjednički pehar i simbolična novčana nagrada po prvi put idu u Grand Rapids (USA). Nešto malo prije 19 sati okonŠan je sportski dio ove humanitarno sportske manifestacije koja uspješno traje punih 15 godina. Dvorana Ukrainskog Centra je bila dupke puna kada se pristupilo svečanom uručenju nagrada i priznanja najboljim timovima i pojedincima. Više od 600 posjetilaca ovacijama je nagradilo najbolje. Treće mjesto je pripalo ekipi Samira Karage iz Ottawe, a utakmica za treće mjesto nije niti igrana, jer su snage trebala odmjeriti dva tima FK Bosna iz Ottawe. Novčanu nagradu Samir je donirao, kao i uvijek, i zahvalio organizatoru na izuzetnom dočeku i odličnoj organizaciji turnira. Što se pojedinačnih nagrada tiče, najbolji strijelac je bio Abe Osman iz Ottawe sa 6 pogodaka, najbolji golman Denis Krdžalić iz Toronta, te najbolji nogometaš Elfid Kovačević iz pobjedničke ekipe. Organizator je uručio prigodne zahvalnice Emiru Mulaliću, Mirzi Jelovcu i Samiru Karagi, ljudima koji su propustili malo koji od 15 odigranih turnira. Prije svečanosti proglašenja pobjednika prisutne je oduševio nastup KUD Ðerdan iz Ottawe koji su i ove godine na svoj način uveličali ovaj događaj.

Predstavili su se u najboljem svijetlu sa kratkim, ali izuzetno osmišljenim programom. Za nekih pedesetak minuta pokazali su svu ljepotu naše nošnje, virtouznost koraka, bogatstvo sevdalinke, i našli vremena da do suza nasmiju publiku parodijom na poznatu pjesmu i uobičajeno ponašanje u bosanskom viđenju odnosa bračnih drugova. Prelijepo, ostaje nezaboravno! Prevaliti put koji uzme više od 8 sati u jednom pravcu da bi se uveličala ova manifestacija, koja od prvog dana odiše Bosnom i svim što je bosansko ovdje, dati donaciju u novcu, mada se sami finansiraju, to mogu samo oni koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu pa ma gdje bili. Zato ljudi iz organizacionog odbora i nemaju riječi kako im zahvaliti, mada njima  i ono malo ljudsko hvala znači puno. Pokazale su Ðerdanlije da su jedna prava, dobro organizovana familija, da je njihovo druženje urodilo plodom i da mogu mnogo vise nego što i sami pokadkad vjeruju. Svaka im čast! U muzičkom dijelu prisutne je ponovo zabavljao iskusni Šeki Bihorac. Publiku, koju je u ogromnoj većini sačinjavala naša mladost, oduševio je Mirza Mešanoviš svojim muzickim koktelom, pa su sa visoko podignutim rukama pjevali koliko ih grlo nosi. Podsjetilo je to na koncerte renomiranih muzičara ili muzičkih grupa. Na moment, orilo se Mirza, Mirza! Sve u svemu, sam turnir, noći, uoči i nakon istog, protekli su onako kako bi svaki organizator poželio, takoreći bez ikakvih problema, pa ljudi iz uprave BHCS-a i NK Bosna i na ovaj način upućuju riječi iskrene zahvalnosti svima, sa željom da se ponovo družimo 23. aprila 2011. godine na 16 Tradicionalnom humanitarnom turniru u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2011.

Pobjednička ekipa LJILJAN iz Grand Rapidsa nastupila je u sastavu: Emir Candić, Almir Makan, Asim Pitić, Elfid Kovačević, Anes Suhonjić, Elmedin Zukić, Nermin Crnkić, Mirza Tršeš, Emir Hadžiahmetović, Alen Smiječanin i Adnan Grozdanić. Mladi momci vođeni  iskusnom rukom Mirze Jelovca zasluženo su ponijeli titulu pobjednika 15 Tradicionalnog humanitarnog turnira u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010.

 U ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" bivši član Predsjedništva RBiH, akademik prof. dr. Ejup Ganić danas je nakon sudskog ročišta u Londonu potvrdio da je britansko ministarstvo unutrašnjih poslova uvažilo zahtjev Srbije za njegovo izručenje toj zemlji.

Zloupotreba sistema

- Na sudu je danas utvrđena dinamika narednih ročišta, s obzirom na to da je britanska vlada prihvatila te optužbe Srbije i proslijedila ih sudu. Sada će taj proces trajati, ne znam koliko dugo, ali sljedeće ročište, na kojem će moji advokati osporavati zahtjev Srbije i dokazivati da Srbija zloupotrebljava britanski sistem, zakazano je za sedam dana - izjavio je prof. Ganić za naš list.

Prema njegovim riječima, on, njegova porodica i odbrana očekivali su da će danas britansko ministarstvo unutrašnjih poslova uputiti sudu obavijest da srbijanski zahtjev ne ispunjava uvjete, nakon čega bi se prof. Ganić mogao slobodno, i to odmah, vratiti u BiH. No, to se nije desilo, ali Ganić je spreman da nastavi dokazivati istinu.

- Optužbe iz Srbije pune su laži, oni navode cifre koje nisu u skladu s onima što je Haški tribunal istraživao i utvrdio. Oni su napravili genocid i sada pokušavaju promijeniti historiju. Međutim, ja sam čovjek koji je od početka u programu opstanka države BiH, tako da prihvatam i ovu muku, čovjek u ovim situacijama ne smije pokleknuti - kazao nam je prof. Ganić.

Nema bh. zahtjeva

On potcrtava da u Velikoj Britaniji ne postoji zvaničan zahtjev Bosne i Hercegovine za njegovo izručenje našoj zemlji i da je takvo što apsolutno nepotrebno.

- Ne može mene BiH tražiti, jer ja nisam pobjegao iz nje. Ja sam uhapšen u Londonu 1. marta, kada sam krenuo nazad u Bosnu, i van svake je pameti da mene sada Bosna traži da budem izručen. Ja sam tu uvijek bio dostupan svim organima i bit ću, ali ovdje u Britaniji treba dokazati istinu. Nažalost, Velika Britanija ušla je u zamku da bude policajac Srbije - poručio je Ganić u razgovoru koji će "Dnevni avaz" opširnije objaviti u svom sutrašnjem broju.

Ganić za AFP: London pokušava prepraviti historiju

Bivši član predsjedništva RBiH Ejup Ganić kritikovao je Veliku Britaniju zbog njegovog hapšenja i optužio London da pokušava da "prepravi historiju" zločina počinjenih tokom rata, javlja AFP.

Ganić je nakon današnjeg ročišta kazao da britanske vlasti efikasno "rade posao bivšeg predsjednika SR Jugoslavije i Srbije Slobodana Miloševića."

- Nisam zadovoljan odlukom britanske vlade, posebno Ministarstva unutrašnjih poslova, da pokrenu ovaj proces. Sve ukazuje na to da britanska vlada dobrovoljno radi policijski posao za Miloševićev režim koji je sada manje više aktivan na isti način - rekao je Ganić novinarima nakon posljednjeg pojavljivanja pred sudom.

On je optužio britansku vladu da pomaže Srbima da preprave historiju.

Britanski MUP uvažio srbijanski zahtjev

Londonski sud danas je donio odluku o održavanju daljnjih sudskih ročišta, a nakon što je britansko ministarstvo unutrašnjih poslova uvažilo zahtjev Srbije za izručenje bivšeg člana Predsjedništva RBiH, akademika prof. dr. Ejupa Ganića toj zemlji. Ganićev sin Emir Ganić za naš portal pojasnio je da tek sad počinje sudska borba da ekstradicija njegovog oca u Srbiju ne bude izvršena.

Kako saznaje “Dnevni avaz” odluka o odobravanju srbijanskog zahtjeva za izručenje nije pravosnažna, a Ganićev pravni tim u narednih nekoliko mjeseci ući će u proceduru osporavanja tog zahtjeva. Također, Ganić će na narednim sudskim ročištima imati pravo dokazivati da je Srbija zloupotrijebila britanski pravosudni sistem.

Arnaut: Vukčević se smijao dok smo spominjali Mladića

- Na suđenju je najviše bilo riječi o procesu ekstradicije, a to je proces koji će trajati duže vremena - potvrdio je za agenciju FENA Damir Arnaut, član pravnog tima odbrane Ganića.

Izrazio je žaljenje što Srbija nije odustala od zahtjeva za izručenje Ganića prije nego što je dokumentacija proslijeđena sudovima u Londonu.

Zahtjev za izručenje, naime, ne sadrži ništa novo što već nije pobijeno tokom procesa za kauciju od strane pravnog tima Ejupa Ganića, ali ne sadrži ni nove činjenice nego samo one koje je već Haški tribunal odbacio kao neosnovane.

- Radi se o nekih 12-13 stranica dokumentacije a ima tu i nekih zakona Srbije. Međutim, sve je to bila potpuno neosnovna prezentacija - kazao je Arnaut.

Dodao je da na osnovu materijala s kojima raspolaže pravni tim Ejupa Ganića mogu biti uvjereni u pobjedu.

- Razočaravajuće je da se tužilac za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević počeo smijati kada smo mi iznosili činjenice koje govore o tome da je Ratko Mladić, optužen za genocid, još uvijek na slobodi - kaže Arnaut, jer je, kako navodi, nemoguće da se bilo ko smije na spomen 8.000 ubijenih ljudi.

Naredno ročište zakazano je za 20. april u 10.00 sati.

Vekarić: Počinje postupak za izručenje Ganića

Postupak za ekstradiciju člana Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića, počinje danas u Londonu, a mogao bi da potraje i nekoilko mjeseci, rekao je zamjenik tužioca za ratne zločine Srbije Bruno Vekarić.

- Postoji procedura koju provodi sud u Londonu u ovom postupku, koja se prije svega tiče provjera navoda našeg zahtjeva, njegove proceduralne valjanosti i formalnosti. S druge strane, daje se mogućnost Ganićevoj odbrani da reaguje kroz određene prigovore i akte na naš zahtjev. Daju se i određeni vremenski rokovi odbrani i ekstradicionom tužiocu, koji u ovom slučaju zastupa našu stranu da odgovori na eventualne prigovore odbrane - kazao je Vekarić radiju Beta - RFI.

On je kazao da je danas prvo, u nizu ročište o ovom predmetu.

Vekarić je naveo da u smislu političkih priča "postoji velika tenzija" u ovom slučaju, ali da Tužilaštvo ne želi time da se bavi.

- Mi smo u svakom trenutku otvoreni za dijalog sa našim kolegama iz BiH. Ovo je jedan pravni okršaj argumenata i engleski sud će donijeti odluku koju ćemo poštovati kakva god da bude - kazao je on.

- Kada sud odluči o tome (kome će izručiti Ganića), poslije predmet eventualno ustupa ministru unutrašnjih poslova koji poslije donosi konkretnu odluku o eventualnoj ekstradiciji Ejupa Ganića - rekao je Vekarić.

Vukčević: Odluka o izručenju Ganića do kraja juna

Srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je večeras Tanjugu da se do kraja juna može očekivati odluka londonskog suda o srpskom zahtjevu za izručenje bivšeg člana ratnog predsjedništva BIH Ejupa Ganića.

Vukčević je u telefonskoj izjavi iz Londona objasnio da je danas održana prva rasprava na kojoj su predstavnici engleske kraljevske tužilačke službe zastupali zahtjev Srbije za izručenje Ganića.

Vukčević, koji je prisustvovao ročištu napomenuo je da atmosfera u sudnici nije bila prijatna, ali da nije bila ni naelektrisana.

Na kraju ročišta, predsjednik vijeća Specijalnog suda za ekstradicije je skrenuo pažnju Ganiću da i dalje mora da poštuje pravila i zaprijetio mu da ukoliko ih prekrši može biti ponovo uhapšen i da bi moglo da mu se sudi zbog novog krivičnog djela, kazao je Vukčević

                                                                                              Avaz

CCI: Katastrofalni rezultati Vlade i Parlamenta Federacije BiH!
Najlošije rezultate u 2009. imao ministar pravde Feliks Vidović, a odmah nakon njega Vahid Hećo
Autor: Fena07.04.2010. 15:46
Hećo: Parlamentarci najviše puta odbili njegove zakone
Foto: ArhivKatastrofalni rezultati Vlade FBiH i Parlamenta FBiH jedan su od glavnih generatora krize u Federaciji BiH, saopćili su danas na konferenciji za novinare u Sarajevu izvjestitelji Centara civilnih inicijativa (CCI) Mersad Avdić i Denis Telić, prezentirajući rezultate Federalne vlade i Parlamenta u proteklom periodu.

Kako je naglasio Telić, Vlada FBiH je cijelu 2009. radila kršeći član 32. Poslovnika o radu, jer nije bio usvojen ni godišnji program rada.

Iako je rad Vlade FBiH intenziviran dolaskom novog premijera Mustafe Mujezinovića, to je i dalje bilo nedovoljno, odnosno duplo manje od potrebnog da se realizira samo ono što je planirano.

Vlada FBiH je u 2009. realizirala samo 47 zakona iz neusvojenog Nacrta programa rada, odnosno 50,5 posto od 93 ukupno planirana zakona. Ovo je ipak najbolji rezultat ovog saziva Vlade FBiH, jer je, naprimjer, u 2008. imala 47 posto realiziranih zakona, a u 2007. tek 32 posto.

Prema podacima koje je naveo Telić, najlošije rezultate u 2009. imao je federalni ministar pravde Feliks Vidović, čije ministarstvo nije realiziralo 19 od 23 planirana zakona. Ministar Vidović je odgovoran za čak 50 posto nerealiziranih zakona Vlade Federacije. Iza Vidovića po neefikasnosti slijedi federalni ministar energije, industrije i rudarstva Vahid Hećo s pet nerealiziranih od 13 planiranih zakona u 2009.

S druge strane, kao pozitivan primjer istaknut je federalni dopremijer, ministar finansija Vjekoslav Bevanda, čije je ministarstvo zaslužno za čak 25 posto zakona koje je utvrdila Vlada FBiH u 2009. godini.

Da stvar bude gora, dok je Vlada FBiH u parlamentarnu proceduru tokom 2009. uputila neprihvatljivo mali broj zakona, polovina njih nije ni usvojena u Parlamentu FBiH. Parlamentarci su u 2009. najviše puta odbili zakone koje je predlagalo Ministarstvo energije, industrije i rudarstva kojem je na čelu Vahid Hećo - četiri, a od početka svog mandata Parlament je usvojio samo šest zakona koje je predlagalo ovo ministarstvo.

Parlamentu bi trebalo 25 godina da realizira planirano!

Više detalja o radu Parlamenta FBiH saopćio je Mersed Avdić, naglasivši da se radi o najneefikasnijoj instituciji vlasti u BiH ako se posmatraju institucije na državnom i entitetskom nivou.

U 2009. Parlament FBiH je realizirao samo 21 posto zakona planiranih Programom rada: 26 od 121 planiranog. A i ovako loši rezultati predstavljaju poboljšanje u odnosu na prethodnu godinu, kada je realizirano samo 15,6 posto planiranih zakona.

Prema dosadašnjem tempu rada, naveo je Avdić, Parlamentu FBiH trebalo bi čak četvrt stoljeća da uradi ono što je planirano za ovaj četverogodišnji mandatni period.

Istaknuto je i da su među nerealiziranim zakonima upravo oni reformski zakoni koji bi trebalo da donesu pozitivne promjene građanima FBiH i zemlje u cjelini.

 
DESET GODINA POSTOJANJA I RADA BH KLUBA BRČKO - MELBURN
Autor: Ramiz Muminović

Objavljeno: 03. April 2010. 15:04:53

Krajem aprila navršava se deset godina od formiranja jednog od najaktivnijih BH klubova u Australiji i sigurno najaktivnjeg kluba Brčaka u dijaspori BH Kluba Brčko-Melburn. Kada se tada, nakon više pokušaja, u Migration centru u Victoria stritu u Prahranu okupilo oko 50-tak Brčaka: Ibro Ćato, Ferid Ridžalović, Fadil Ridžalović, Husein Abdičevic, Kemal Bašić, Bego Ćosić, Enes Sejranović, Agim Dobruna, Hamdija Dobruna, Smail Pazarčević, Nihad Jašarević.... itd,itd, (naravno veliki broj sa svojom ljepšom polovinom) sa ciljem formiranja Kluba, koji će ih trajno okupiti i ujediniti u jednoj misli koja im je stalno u glavi „Brčko moje Brčaci te vole“, niko nije ni sanjao da će tako brzo proći deset godina i da će ista misao vodilica Kluba postati trajna u njihovim glavama. Podsjetimo se da je za prvog predsjednika biran jedan od inicijatora formiranja Kluba Brčko-Melburn Ferid Ridžalović, koji se prisjeća tih trenutaka:
„Tog dana se sjećam sa velikim ushićenjem i zadovljstvom, jer se prvi puta na jednom mjestu okupio toliki broj Brčaka sa čvrstom namjerom da realizuju davnošnju namjeru, a to je formiranje Kluba. Skup je protekao u veoma konstruktivnoj diskusiji, bilo je dosta dobrih prijedloga i sugestija, pročitan je prijedlog stuta i programa koji je usvojen, tako da nije bilo teško početi sa radom, tim prije što smo dobili obećanje da ćemo odmah dobiti praktični najbitniju stvar a toje prostor za stalno okupljanje...“
Sigurno da je brzo dobivanje tog prostora petkom od 18 do 23 sata od strane opštine Stonington, najprije u Chapel st. a zatim u 40 Grattan st Prahran, u kome je i danas sjedište Kluba, doprinijelo vrlo brzo realizaciji usvojenog programa rada i statuta. Istina, u početku, sretni što su dobili stalni prostor za okupljanje, sijela petkom su se pretvorila u sjetne razgovore o prošlosti, šta je ko čuo o dešavanjima u Brčkom, ko je umro, ko se oženio, gdje ko živi od komšija, rodbine i prijatelja ...Ubrzo je pokrenut mjesečni list koji se mogao čitati preko internet stranice Hamdije Dobrune, pa su o Klubu mogli pročitati i Brčaci u cijelom svijetu.
Naravno, godišnji programi i sadržaji rada postali su realizacijom stvarnost, a Klub je svojim stalnim radom postao prepoznatljiv u BH dijaspori Melburna i Australije. Za ovih deset godina članovi Kluba zaista se mogu ponositi svoji radom: organizovanje na desetine zabava, humanitarne pomoći svojim članovima i oboljelim građanima u Brčkom, odazivanje na druge humanitarne akcije, izletima i piknicima, obilascima starijih i oboljelih članova, promocijama knjiga brčanskih i drugih pisaca, organizovanje predavanja o raznim temama zanimljivim za članove Kluba, obilježavanje godišnjica Dana državnosti, Dana Distrikta Brčko, Dana žena, dvije velike zabave Savski cvijet“ itd. Preko $100.000,00 dolara humanitarne pomoći donirali su članovi Kluba, uz pomoć drugih Bosanaca i Hercegovaca, što je suma za respekt.
Osim Brčaka članovi Kluba su i drugi Bosanci i Hercegovci iz Sarajeva, Banja Luke, Tuzle itd, a ipak posebno treba istaći Bijeljence bračni par Biseru i Ziketa Izić, koji su vrlo aktivni članovi praktično od formiranja Kluba, a tu su i Sarajlije Ajša i Fudo, Banjalučani Fata i Ahmet itd. Gosti kluba bile su poznate ličnosti iz javnog i kulturnog života. Klub uživa veliki respekt u opštini Stonington, a šest godina za redom je vrlo zapažen učesnik opštinske multilulturalne manifestacije „Viva festivala“
Na čelu IO Kluba Brčko-Melburn smjenjivali su se Ferid Ridžalović, Ibro Ćato, Mirsad Sarajlić, Hamdija Dobruna, Kemal Bašić, Nihad Fazlić, Nihad Jašarevic, rahmetli Mustafa Agić, danas je to Nataša Sarajlić, ali duh Kluba je ostao isti-ljubav prema svom rodnom gradu. Evo šta o tome kaže predsjednica IO Kluba Nataša Sarajlić:
„Sa zadovoljstvom moram konstatovati da je upravo ta nit nešto što nas je uvijek vezivalo, održalo i održava Klub. Svaki petak a pogotovo zabava, piknik, izlet ... je radost za sve nas i kad čovjek vidi tako ozarena i srećna lica vidi svoje Brčko, Ficibajr, Mahalu, Meraje, Brčko Novo...Dakle pokazalo se da nije bitno ko je od nas na čelu Kluba jer su nam želje uvijek zajedničke...“
A koliki je naš doprinos BH dijaspori Australije govori podatak da su Brčaci dobitnici više prestižnih godišnjih nagrade Vijeća BH organizacija Australije: u kategoriji starijih preko 60 godina Ferid Ridžalović 2006, te Seka i Huso Beširević 2008, Damir Ćato 2006. u kategoriji mladih, Enver Zahirović u kategoriji doprinosu rada u klubovima za Viktoriju 2008.godine, Ramiz Muminovic za 2009.godine i Amira Ibranović za edukaciju mladih 2008. godine.
Ramiz Muminović je dobio specijalno priznanje Magazina Bosna za 2004.godinu za kontinuirani rad i veliki doprinos BH zajednici.
U povodu 10.godina rada i postojanja Klub Brčko Melburn priređuje gala zabavu „Savski cvijet 2010“, a pokrovitelji proslave su Ambasada BiH u Canberi i Vijeće BH organizacija Australije. Prepoznavši manifestaciju „Savski cvijet 2010.“ kao izuzetno važan događaj opština Stonington je besplatno obezbijedila salu i donirala $1.600.00, a Vlada Viktorije je donirala $500.00 austr.
Zabava „Savski cvijet 2010“ održati će se u Malvern town hollu u subotu 01.maja 2010. godine sa početkom u 19 sati, sa bogatim zabavno-muzičkim programom, a za pjesmu je zadužen popularni Muris Kurudžija. Cijena pojedinačne ulaznice sa KOMPLETNOM VEČEROM je $40.00. Sve informacije i rezervacije možete obaviti na telefone: Mirsad Sarajlić 0466 322 842 i Nihad Jašarević 0422 477 625. (Predivni Malvern town holl nalazi se na uglu High st. i Glenferrie rd. u Malvernu).
Rezervacije su OBAVEZNE , a rezervacije i uplate mogu se obaviti zaključno do 20. aprila 2010. Sponzori obilježavanja proslave desetogodišnjice Kluba Brčko-Melburn i „Savskog cvijeta 2010“ su: Šop „Hana caffe“ St Albans, Šop „Dandy burek“ Dandenong, „Zigy rendernig“ St Albans, Real Estete „ John Kontek“ Footscray, „Adria International travel“ Prahran, „Conty Constructions Pty Ltd“ Seabrook. Svim sponzorima VELIKA HVALA. Očekujemo da se ovom spisku priključi još nekolicina sponzora.