BHCS ili Bosansko Hercegovački Kanadski Kulturni Centar London formiran je krajem 2005. godine, a zvanično je registrovan 16. januara 2006. godine. Idaja za osnivanjem organizacije ovakvog tipa iznjedrila se iz želje da se objedini rad već postojećih organizacija u Londonu (Ontario). Nogometni klub BOSNA osnovan je krajem 1994. godine kada je zvanično registrovan kod EMSA (Elgin Middlesex Soccer Association) a već u 1995. godini igra svoju prvu zvaničnu sezonu kao drugoligaš WOSL (Western Ontario Soccer League). Mala BH zajednica koja je do tada živjela u Londonu i njegovoj okolici, ojačana je dolaskom bivših logoraša zloglasnih bošnjačkih stratišta kao što su koncetracioni logori Manjača, Omarska i Bileća. Ti ljudi i njihove porodice od prvog dana su se aktivno ukljucile u sve aktivnosti kluba i one su bile dugo godina mjesto i centar svih zbivanja u BH zajednici u Londonu. NK Bosna stalno jača i napreduje, pa postaje član najelitnije, Premijer divizije WOSL gdje 2002. godine osvaja titulu vicešampiona. U petnaestogodišnjoj istoriji kluba ostat će zabilježeno da je Bosna 1997. godine osvojila KUP druge divizije east kao i 2007. kada je bila osvajač KUP-a Prve divizije WOSL. Uspjehu kolektiva su svakako veliki doprinos dali i veoma uspješni pojedinci, jer je Edin-Edo Isović 1997. godine proglašen najboljim nogometašem WOSL. Edin je godinama bio u vrhu liste strijelaca, a laskavu titulu najboljeg strijelca ponio je te 1997. i ponovio 2003. godine. Pridružio mu se Reuf-Rule Fazlić 2001. godine. U redovima Bosne ponikao je i Semir Mešanović koji je “dogurao” do mlade reprezentacije Kanade. Posebno priznanje pripalo je klubu 2002. godine dodjelom nagrade Predsjednika WOSL za izuzetan doprinos razvoju nogometa u Londonu. Skoro od prvog dana Klub je imao svoje prostorije koje je uzimao u zakup, kako bi se vansportskim aktivnostima koliko toliko obezbjedila sredstva za normalnu egzistenciju, pa klub postaje u neku ruku pretača ove organizacije o kojoj je ovdje riječ. Obilježavaju se svi značajni datumi naše domovine, formira organizacija žena i folklorna sekcija iz koje nastaje KUD BOSANSKI BISERI sa sekcijom najmlađih koji nastupaju pod imenom BOSANSKI PUPOLJCI. I kao u svim organizacijama koje egzistiraju na volonterskoj osnovi, dolazi do uspona i neminovnih padova što se osjeća u radu i samom organizovanju. Svakako, najveći uspjeh NK BOSNA je organizovanje tradicionalnog humanitarnog turnira u malom nogometu koji nosi naziv BOSNA-DJECI ŠEHIDA. Prvi turnir odigran je 1996. godine i traje do današnjih dana. Turnir se igra za dane produženog vikenda (Easter Holiday) u mjesecu aprilu ili martu, upravo u dane kada se počinje sa pripremama za ljetnu sezonu nogometa na otvorenom. Preko 100.000 dolara poslato je na adrese djece šehida u Bosni i Hercegovini. Ovaj turnir ima veliku podršku naše dijaspore u Kanadi i Americi pa na isti dolaze ekipe iz veoma udaljenih gradova, gdje se u putu provede 10-12 sati, a sve u želji da se da doprinos ovoj akciji sporta i humanosti koja je postala praznik Bosne i svega što je bosansko na ovim velikim prostorima. Posebno raduje da je odziv naše mladosti iz godine u godinu sve veći, jer tu se sklapaju nova poznanstva, obnavljaju stara, evociraju uspomene i pronalaze najbliži rođaci koji se nisu vidjeli od ratnih dana jer ih je tada sudbina rastavila. Sve u svemu, jedna manifestacija koja ima izuzetne vrijednosti, a nogomet je samo povod i izgovor, jer ona i podsjeća i opominje, podsjeća na plemenite zrtve ljudi koji su dali svoje živote u zalog slobodi Bosne, a opominje da nikad nezaboravimo, kako nam se u budućnosti nebi ponovilo zlo iz 90-tih godina proteklog vijeka.
Osnivanjem BHCS-a u čiji sastav ulaze NK Bosna, KUD Bosanski biseri i u neku ruku Škola Bosanskog jezika koja egzistira dugi niz godina, uz ogromnu podršku članstva, mladi i visoko obrazovani ljudi preuzimaju mandate i želju da stvorimo nešto svoje, te da konačno imamo svoj krov nad glavom. Bilo je ambicija i želje, mada i dosta nesporazuma koji su se reflektovali na sam rad organizacije. Ipak, odmah po osnivanju po prvi put su organizovano zaigrali i naši najmlađi u LDYSL (London&District Youth Soccer League) koji redaju uspjehe i daju nadu da će NK Bosna imati puno vlastitih igrača u budućnosti. Pod okriljem BHCS-a održana je veoma lijepa i uspješna manifestacija izbora najljepše Bosanke u Kanadi. Zamišljeno kao tradicionalno, završilo je tim događajem koji je ipak bio prevelik zalogaj za jednu malu zajednicu kao što je naša u Londonu.
Za sve ove godine kroz London je prodefilovao veliki broj istaknutih muzičkih umjetnika, od doajena sevdalinke rahmetli Meha Puzića, Nedžada Salkovića, Hanke Paldun, Riza Hamidovića do mladih naraštaja kao što su Kadir Nukić, Selma Bajrami i Husnija Mešeljić Hujke. London je ugostio i Crvenu Jabuku, te naše Folklorne ansamble iz Detroita i Ottawe. Naši istaknuti pojedinci takođe su imali svoje večeri, monodrame, promocije knjiga i novih projekata kao što su Bosanske piramide o kojima je govorio g. Semir Osmanagić.
Na kraju valja spomenuti i ljude koji su svojim dobrovoljnim radom dali veliki doprinos ili ga i dandanas daju u radu BHCS-a, kao sto su Alija Isović, Bahtijar Rožajac, Ako Isović, Enver i Emir Lekić, Nedžad i Saira Čekić, Jasmin Novak, rah. Arif Ćosović, Sudo Sadiković, Hamdo, Hajro i Damir Mešanović, Meliha Smajić, Senad i Azila Ferhatović, Izet i Arifa-Naza Ćerimagić, Hazim Zulić, Mujo Kafadar, Adis Isović, Merzuk Zeljković, Enes Beharić, Nermin Salkić, Faruk Alić, Ramiz Ðozo i drugi, te plejada nogometaša počevši od Mehmeda Fazlića, Hajra Delića, Alije Malkića, Merzuka Bajrića, Sanira i Mirze Ćosoviža, Seada Sidrana, Muhameda Grace, Hilma Resulovića, Eda i Emira Isovića, Asifa Isića, Emira i Harisa Čekića, Semira, Mirze i Benjamina Mešanovića, Ibrahima Hadžića, Ronalda Sliškovića, Gorana Brkića, Reufa i Fuada Fazlića, Nermina i Nedžada Karića, Umita Demircija, Chrisa Varge, Tariqa Shale, Tarika Kalajdžića i drugih, do najmlađih: Harisa Zeljkovića, Saida Smajića, Evelina Havića, Edvina Zaimovića, Armina Gurdića, Mensuda Zuluma, Ylbera Gigolaja, Admira Kaljića, Benjamina Salkića, Imrea jr. Krizsana i drugih, do njihovih učitelja Mehmedalije Džinića, Irnesa Zeljkovića i vrijednih asistenata Mefaila Gurdića i Imrea sr. Krizsana. Uzelo bi vremena i prostora nabrojiti sve, neka ne zamjere oni koji nisu spomenuti, ali njihov doprinos, ma koliki bio, ostat će zapamćen, jer da ga nije bilo, nebi bilo ni organizovane zajednice Bosanaca i Hercegovaca u Londonu.
London, Ontario, Aprila 2010. godine
