www.spyplanet.ca      je ove godine jedan od donatora za djecu sehida.

Sto znaci da cemo da doniramo od svakog prodanog proizvoda pogledajte na ovim linkovima.

PO $1.00 JEDAN DOLAR OD PRODAJE.

KOPIRAJ LINK ZA TESTER

http://wonton.com/vancouver/deal/save-70-on-portable-and-convenient-breath-alcohol-tester!  

Takode od ove prodaje cemo donirati $1.00  KOPIRAJ LINK ZA  STEREO SPIKER MINI

http://www.buytopia.ca/deal/1049

Molimo da  prosirite ovu ideju jer sto vise prodamo to cemo vise skupiti za djecu.

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Hagu, svjedok optužbe Fatima Zaimović je danas izjavila da su 1992-95. godine stotine djece s teškim ranama od granata i snajperskih metaka bile dopremljene u bolnicu Koševo u Sarajevu, gdje je ona radila.
       
Tadašnji predsjednik Republike Srpske optužen je za artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu, genocid nad nesrbima u Srebrenici i sedam drugih opština u BiH, zločine protiv čovječnosti i uzimanje međunarodnih talaca.
       
Fatima Zaimović koja je tokom rata bila glavna medicinska sestra Odjeljenja dječije hirurgije u bolnici Koševo, vodila je zabilješke o povredama i toku liječenja 331 malodobnog pacijenta.
       
Napomenula je da su djeca liječena i na drugim klinikama u Sarajevu.
       
"Uglavnom sva djeca bila su povrijeđena gelerima granata i snajperskim hicima... Mali broj djece imao je rane od fosfornih granata ili eksplozija plina... To su bile zaista teške povrede, koje su i nas šokirale zato što ih do tada nismo vidjeli", rekla je Zaimović.
       
Ona je precizirala da je tokom 1992. na njenom odjeljenju liječeno 161 dijete, od kojih je devet preminulo od teških povreda.
       
Iz zabilježaka svjedokinje, tužiteljka En Saderlend (Ann Sutherland) izdvojila je, tokom ispitivanja, više primjera djece, starosti od dvije do 13 godina, ranjene širom Sarajeva, uključujući i pijacu Markale.
       
Prema riječima svjedokinje, 31 dijete je zbog teških povreda i nemogućnosti liječenja pod teškim uslovima u Sarajevu, bilo prebačeno u inostranstvo posredstvom međunarodnih humanitarnih organizacija.
       
Fatima Zaimović je opisala i kako je granatiranje grada sa položaja Vojske Republike Srpske, koje je nekoliko puta zahvatilo i bolnicu Koševo, otežavalo rad ljekara i zastrašivalo djecu u bolnici.
       
Optuženi Karadžić koji se brani sam, u nastavku procesa unakrsno ispituje svjedokinju Zaimović.

Zaimović: Gađali ste djecu kao da su glineni golubovi

Optuženi Radovan Karadžić tvrdio je danas pred Haškim tribunalom da je Sarajevo od 1992. do 1995. godine bilo "vojno uporište, utvrđenje, a nikako miran grad koji su napadali neki divljaci", a svjedokinja optužbe Fatima Zaimović to je negirala.
       
Unakrsno ispitujući F. Zaimović, Karadžić je tvrdio, uz citiranje dokumenata Vojske Republike Srpske (RS), da je u četvrtima oko bolnice Koševo - u kojoj je svjedokinja radila - "sve vrvilo" od "5.000 do 6.000 vojnika", artiljerijskih položaja i minobacača Armije BiH, čije su komande bile i u "školama i vrtićima".
       
F. Zaimović je uzvratila da o tome "pojma nema", rekavši Karadžiću: "Došla sam ovdje da kažem koliko ste djece vi sa svojom vojskom ranili dole u gradu".
       
Potvrdila je, međutim, da joj je sin bio u 105. brdskoj brigadi Armije BiH, za koju je Karadžić tvrdio da je djelovala u okolini Koševa.
       
"Bio je regrutovan i morao je da ide, da brani zemlju, naravno... Ne znam gdje je bila ta brigada", napomenula je svjedokinja.
       
Na Karadžićevu tvrdnju da je Armija BiH "započinjala skoro svaku borbu" ofanzivama iz grada, djelujući topovima i minobacačima i iz kruga bolnice Koševo, F. Zaimović je odgovorila: "Gospodine Karadžiću, ja sam po cijeli dan bila na klinici gjde su bila ranjena djeca, radeći pod nemogućim uslovima i nisam znala gdje mi je glava od posla... Tu djecu ste vi gađali kao da su glineni golubovi... Imate li savjesti, uništili ste i srpsku i hrvatsku i muslimansku djecu. Vi ste opkolili Sarajevo i odozgo pucali i ubijali koga ste htjeli... To sam došla ovdje da vam kažem"
       
"Čistim izmišljotinama" svjedokinja je nazvala i tvrdnje Karadžića da su "dželati" u bolnici Koševo na smrt prebijali srpske bolesnike.
       
Na početku unakrsnog ispitivanja, F. Zaimović je Karadžiću rekla i da joj je "drago" što ga vidi "ovdje, u sudnici".

Den Haag: Zaštićeni svjedok srpsko-crnogorskom zlikovcu Karadžiću skresao u zakrvavljene oči
KADA TAKO GOVORIŠ, DA BOG DA, TI SVOJU DJECU POGLEDAO MRTVE U OČI
Objavljeno: 22. April 2010. 22:04:16

Zlikovac sa Durmitora

“Kada tako pravo govoriš, da Bog da, ti svoju djecu pogledao mrtve u oči, kao što su majke Srebrenice u djecu svoju koja su nađena u toj grobnici gledale”, odgovorio je svjedok, koji je sa iskazom počeo 21. aprila ove godine. 
Drugog dana svjedočenja zaštićenog svjedoka Tužilaštva KDZ064, optuženi Radovan Karadžić ga je nazvao “omiljenim svjedokom optužbe” te kazao da ne vjeruje kako je preživio strijeljanje Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

“Kada tako pravo govoriš, da Bog da, ti svoju djecu pogledao mrtve u oči, kao što su majke Srebrenice u djecu svoju koja su nađena u toj grobnici gledale”, odgovorio je svjedok, koji je sa iskazom počeo 21. aprila ove godine.

Karadžiću se pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) sudi kao nekadašnjem vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske (RS) za genocid počinjen u Srebrenici, kao i genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina počinjen tokom 1992. godine, te za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Zaštićeni svjedok je, odgovarajući na pitanja optuženog, kazao da je Srebrenicu napustio 11. jula 1995. godine, “nakon navale srpske vojske”.

“Sakupili smo se u Šušnjarima. Bilo nas je možda oko 15.000, ili malo više. Neki su bili s puškama. Ne znam koliko i odakle im puške, ali na svu sreću su ih imali – ljudi su valjda sakrili, i to im je valjalo. Oni koji su prošli do Tuzle, prošli su zbog pušaka, a oni što ih nisu imali, oni su sada u masovnim grobnicama”, pojasnio je svjedok.

Svjedok je kazao da se predao, skupa s više stotina muškaraca, u blizini sela Sandići 12. jula 1995. godine, te da je nakon noći provedene u Bratuncu odveden do sela Orahovac, Prenosi BIRN.

“Izvodili su nas iz škole u kamion, tamić. Pola sale je odvedeno dok sam ja došao na red. Na ulazu su nam vezali oči (...) Kad smo došli, vidio sam stotine leševa – ležali su po livadi. Kada je nestalo mjesta, onda su vodili na pokošenu livadu pored da ubijaju”, prisjetio se svjedok, koji je preživio strijeljanje tako što se sakrio ispod tijela druge žrtve.

Na ovom ročištu počelo je ispitivanje svjedoka Herberta Okuna, nekadašnjeg američkog diplomate koji je tokom 1992. godine radio pri Međunarodnoj mirovnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija (UN).

Svjedok Okun je kazao da se tokom 1992. godine, u okviru mirovnih pregovora, više puta sastao sa “rukovodstvom bosanskih Srba” i optuženim Karadžićem. Pojasnio je da je tokom sastanaka saznao da su bosanski Srbi imali “šest ratnih ciljeva”, koje su željeli ostvariti.

“Karadžić je te ciljeve prisvojio kao svoje, kao i cijeli politički korpus. Ti ciljevi nisu bili tajna, oni su bili otvoreni i iskreni u vezi s tim ciljevima”, dodao je Okun.

Ciljevi su bili, prema Okunu, da se osnuje zasebna država unutar BiH, koja bi se zvala Republika Srpska i bila “kontinuirani teritorij koji se naslanja na Srbiju“, s kojom bi imali posebne odnose. Svjedok je dodao da je jedan od ciljeva srpske strane bio i da RS ima “homogeno, ili etnički čisto stanovništvo”.

Naredno ročište, na kojem će Tužilaštvo u Haagu nastaviti s direktnim ispitivanjem svjedoka Okuna, zakazano je za 23. april ove godine.

 Kanadski Bošnjaci neće pregovarati o zločinu genocida

April 16, 2010
Zajedničko saopćenje za javnost Instituta za istraživanje genocida Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak Kanada

Proces lobiranja kanadskih Bošnjaka za usvajanje rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovinu u kanadskom parlamentu poćeo je prije pet godina, tačno na desetogodišnjicu od genocida u Srebrenici. Tadašnji član Kanadskog parlamenta Jean Augustine, prva žena – crnkinja izabrana u Parlament je pročitala izjavu u Parlmentu u kojoj je tražila od Kanade kao demokratske zemlje, članice Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini da prigodnom rezolucijom oda počast žrtvama največeg zločina protiv čovječnosti poslije Drugog svijetskog rata u Evropi, genocida u Srebrenici. Takođe iste godine tadašnji Ministar vanjskih poslova Kanade, Pierre Pettigrew obratio se kanadskim Bošnjacima sa podrškom za usvajanje rezolucije o genocidu u kanadskom parlementu.

Krajem augusta prošle godine na največem trgu u Windsoru, Brian Masse, član Kanadskog parlamenta je javno objavio da prihvata prijedlog Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak Kanada za sponzorstvo nad rezolucijom o genocidu.

Prijedlog rezolucije je predviđao proglašenje 11 jula danom sječanja na više od 8000 nevinih bošnjačkih žrtava genocida u Srebrenici i proglašenje sedmice Bosne i Hercegovine u Kanadi.

Dobro organizovanim lobiranjem, kanadski Bošnjaci su uspjeli dobiti podršku više od 50 članova Parlamenta iz sve četiri parlamentarne stranke.

Prvog aprila ove godine Institut za istraživanje genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu je dobio prijedlog rezolucije od strane vlade Kanade. Iz prvobitnog teksta prijedloga rezolucije izbačen je termin genocid, izbačen termin Bošnjak stvarno nacionalno ime našeg naroda, smanjen broj žrtava genocida u Srebrenici i ukinut prijedlog za proglašenje sedmice Bosne i Hercegovine u Kanadi.

Više od 50.000 kanadskih Bošnjaka, uglavnom žrtava zločina genocida su dostojanstveno odbili prijedlog rezolucije o genocidu od strane kanadske vlade.

U historiji Bošnjaka je jedanaest puta izvršen zločin genocida nad njima. Ovaj podatak je sastavni i neodvojivi dio bošnjačkog nacionalnog identiteta i bošnjačkog kolektivnog pamćenja, ali i sastavni dio globalne svijetske historije. Prvi genocid je izvršen u 1492 godini u Srebrenici, kad su Srbi prešli rijeku Drinu, poklali bošnjačko stanovništvo i okupirali rudnik srebra. U Drugom svjetskom ratu Srbi su izvršili tri genocida protiv Bošnjaka, navodno govoreći da su “saveznici” saveznika. Zadnji genocid je izvršen u Srebrenici u Julu 1995 godine. Isto mjesto po drugi put u historiji. Ovaj zadnji genocid koji uključuje sve do sada poznate zločine: ekocid, etnocid, kulturocid, urbicid, elitocid, silovanje, mučenje i ubijanje u koncentracionim logorima smrti, nasilno protjerivanje, cijeli svijet je zabilježio. Potvrđen je i presudama Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugolsavije.

Kanadski Bošnjac su poslali jasnu poruku kanadskoj vladi i kanadskom Parlamentu: Bošnjaci u Kanadi neće nikada prihavatiti rezoluciju koja precizno ne uključuje termin genocid. Izbacivanje termina genocid je uvreda ne samo za kanadske Bošnjaka, žrtve genocida, već i za čovjeka i civilizaciju uopšte, za Kanadu i čitav slobodoljubljivi svijet.

Kanada, kao članica međunarodne zajednice, ima dužnost da podrži presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije, da prihvati te sudske odluke i da sprovede te odluke.

Kanada trebada imati poštovanje prema rezolucijama Sjedinjenih Američkih Država i Evropske Unije koji su prihvatili posebne rezolucije u kojima se priznaje da se genocid desio protiv Bošnjaka u Srebrenici.

Kanada, kao suverena parlamentarna kraljevina ima dužnost da poštuje međunarodno pravo i prihvati informacije u vezi srebreničkog genocida koje su zabilježene i već prošle sudski proces.

Nimalo slučajno isti dan kada je stigao prijedlog rezolucije od strane vlade Kanade u jednom od najtiražnijih kanadskih dnevnih listova, Ottawa Citizen oglasili su se penzionisani general Lewis MacKenzie i bivši kanadski ambasador u Beogradu James Bissett. Obadvojica grubo vrijeđaju bošnjačko nacionalno biće, negiraju agresiju na Bosnu i Hercegovinu i negiraju zločin genocida.

U ime Kanadskih Bošnjaka oštru reakciju u navedenim novinama poslali su Institut za istraživanje zločina genocida Kanada i Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak Kanada. U reakciji se između ostalog kaže:

“Izjave Lewisa MacKenzia su pune mržnje protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Svi njegovi tekstovi ignorišu osnovne principe demokratije, istine i pravde. Lewis MacKenzie je u ulozi komandanta trupa OUN u Bosni i Hercegovini poćinio više vrsta zločina, otvoreno sarađivao sa agresorom i zločincima, umanjivao i prikrivao rezultate agresije i genocida. Penzionisani general je poslan u Bosnu i Hercegovinu pošto je prethodnu smjenjen u istoj misiji u Somaliji, da bi što se manje zna takođe bio smjenjen i u Bosni i Hercegovini. Žalosno je da se ovakva osoba danas smatra herojem Kanade”.

Daniel Toljaga Responds to Michael Pravica’s Allegations in Edmonton Journal

Daniel Toljaga Responds to Michael Pravica’s Allegations in Edmonton Journal
April 17, 2010
Re: “Serbs slaughtered, too,” by Michael Pravica, Letters, April 12.

By: Daniel Toljaga

Pravica’s claim that the 1995 Srebrenica massacre was somehow justified as an act of Serb retaliation flies in the face of the historical record. Nor is it true, as he alleges, that “Islamic mujahedeen volunteers, led by Nasir Oric” participated in the defence of Srebrenica and “attacks on Serb villages.” There were no “mujahedeen” in or around Srebrenica, but there were holy warriors from Christian countries, notably Russian and Greek volunteers fighting with the Serb forces.

In the lead-up to the Srebrenica genocide, Serb forces led by Gen. Ratko Mladic destroyed hundreds of Bosnian Muslim villages around Srebrenica and committed horrendous massacres against the Bosniak civilians.

All these crimes occurred three years before the Srebrenica genocide as part of a strategy of “ethnic cleansing” against the Bosnian Muslim population, which has been documented in court.

Surviving civilians took shelter in the Srebrenica enclave because they had nowhere else to go. Serb forces around Srebrenica never honoured their part of the UN-brokered demilitarization agreement and they constantly attacked Bosniak refugees within the “safe area.” The 1995 Srebrenica genocide was thus a continuation and culmination of earlier massacres that Serb forces had committed against the largely unarmed Bosniak civilians in the area.

It is regrettable that some Serb civilians did die in the clashes between the Bosniak defenders and Serb attackers on the enclave, but Oric committed no massacres of Serb civilians. Unlike Mladic, however, who remains at large even to this day, Oric stood trial at The Hague and was ultimately found not guilty on all counts by the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY).

Edmonton Journal, 16 April 2010.

                                                  BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010

Proteklog vikenda u Londonu (Ontario, Kanada) odigran je 15 Tradicionalni humanitarni turnir u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010. Počelo je u petak veče koncertom Šekija Bihorca koji je upriličen povodom dolaska gostujućih ekipa iz udaljenih gradova: St.Louisa, New Jerseya, New Hampshira, Rochestera, Ottawe. Puna dvorana, dobro raspoloženje i susreti starih prijatelja kao da  su najavili da će i ovaj, jubilarni turnir opravdati renome i ostati svima u lijepom sjećanju. Pravo proljetno vrijeme, čak i malo toplije nego što je uobičajeno za ovo doba godine, dočekalo je sve učesnike i goste turnira. Dvadesetpet ekipa je pristiglo iz Amerike i Kanade u veliku dvoranu London Optimist Soccer Doma. Nakon obavljenih tehničkih detalja, odsvirane himne i proučene dove svim šehidima, minutom šutnje odata je počast svim ljudima palim u odbrani BiH. Nakon pozdravne riječi, predsjednik BHCS-a gospodin Nedžad Čekić proglasio je turnir otvorenim. Početne udarce na oba terena izveli su bivši predsjednici NK Bosna London, Alija Isović i Bahtijar-Bahto Rožajac. Ovaj čin propraćen je velikim aplauzom publike i nogometaša na terenu. Turnir se, kao i uvijek, igrao po grupama, tačnije u 6 grupa iz kojih su dvije prvoplasirane ekipe isle dalje, osim iz grupe F u kojoj je bilo pet timova pa su razigravali za dalji plasman. Dvostruki pobjednici, ekipa Dominos, ispali su, neočekivano, u drugom krugu. U drugi krug turnira nisu se plasirali ni domaći nogometaši za koje je nastupio i jedan od najboljih pojedinaca dosadašnjih turnira Semir Mesanovic, koji je dijete Bosne London. Samo gol ih je dijelio od plasmana, ali nije bilo sportske sreće i pored izglednih, takoreći stopostotnih prilika. Nakon izuzetno uzbudljivih utakmica koje je krasila fer i sportska borba, u finalnoj utakmici sastale su se ekipe Bosne iz Kitchenera i Ljiljan iz Grand Rapidsa. Pobjeda je tijesnim rezultatom od 2:1 pripala momcima Mirze Jelovca pa pobjednički pehar i simbolična novčana nagrada po prvi put idu u Grand Rapids (USA). Nešto malo prije 19 sati okonŠan je sportski dio ove humanitarno sportske manifestacije koja uspješno traje punih 15 godina. Dvorana Ukrainskog Centra je bila dupke puna kada se pristupilo svečanom uručenju nagrada i priznanja najboljim timovima i pojedincima. Više od 600 posjetilaca ovacijama je nagradilo najbolje. Treće mjesto je pripalo ekipi Samira Karage iz Ottawe, a utakmica za treće mjesto nije niti igrana, jer su snage trebala odmjeriti dva tima FK Bosna iz Ottawe. Novčanu nagradu Samir je donirao, kao i uvijek, i zahvalio organizatoru na izuzetnom dočeku i odličnoj organizaciji turnira. Što se pojedinačnih nagrada tiče, najbolji strijelac je bio Abe Osman iz Ottawe sa 6 pogodaka, najbolji golman Denis Krdžalić iz Toronta, te najbolji nogometaš Elfid Kovačević iz pobjedničke ekipe. Organizator je uručio prigodne zahvalnice Emiru Mulaliću, Mirzi Jelovcu i Samiru Karagi, ljudima koji su propustili malo koji od 15 odigranih turnira. Prije svečanosti proglašenja pobjednika prisutne je oduševio nastup KUD Ðerdan iz Ottawe koji su i ove godine na svoj način uveličali ovaj događaj.

Predstavili su se u najboljem svijetlu sa kratkim, ali izuzetno osmišljenim programom. Za nekih pedesetak minuta pokazali su svu ljepotu naše nošnje, virtouznost koraka, bogatstvo sevdalinke, i našli vremena da do suza nasmiju publiku parodijom na poznatu pjesmu i uobičajeno ponašanje u bosanskom viđenju odnosa bračnih drugova. Prelijepo, ostaje nezaboravno! Prevaliti put koji uzme više od 8 sati u jednom pravcu da bi se uveličala ova manifestacija, koja od prvog dana odiše Bosnom i svim što je bosansko ovdje, dati donaciju u novcu, mada se sami finansiraju, to mogu samo oni koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu pa ma gdje bili. Zato ljudi iz organizacionog odbora i nemaju riječi kako im zahvaliti, mada njima  i ono malo ljudsko hvala znači puno. Pokazale su Ðerdanlije da su jedna prava, dobro organizovana familija, da je njihovo druženje urodilo plodom i da mogu mnogo vise nego što i sami pokadkad vjeruju. Svaka im čast! U muzičkom dijelu prisutne je ponovo zabavljao iskusni Šeki Bihorac. Publiku, koju je u ogromnoj većini sačinjavala naša mladost, oduševio je Mirza Mešanoviš svojim muzickim koktelom, pa su sa visoko podignutim rukama pjevali koliko ih grlo nosi. Podsjetilo je to na koncerte renomiranih muzičara ili muzičkih grupa. Na moment, orilo se Mirza, Mirza! Sve u svemu, sam turnir, noći, uoči i nakon istog, protekli su onako kako bi svaki organizator poželio, takoreći bez ikakvih problema, pa ljudi iz uprave BHCS-a i NK Bosna i na ovaj način upućuju riječi iskrene zahvalnosti svima, sa željom da se ponovo družimo 23. aprila 2011. godine na 16 Tradicionalnom humanitarnom turniru u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2011.

Pobjednička ekipa LJILJAN iz Grand Rapidsa nastupila je u sastavu: Emir Candić, Almir Makan, Asim Pitić, Elfid Kovačević, Anes Suhonjić, Elmedin Zukić, Nermin Crnkić, Mirza Tršeš, Emir Hadžiahmetović, Alen Smiječanin i Adnan Grozdanić. Mladi momci vođeni  iskusnom rukom Mirze Jelovca zasluženo su ponijeli titulu pobjednika 15 Tradicionalnog humanitarnog turnira u malom nogometu BOSNA-DJECI ŠEHIDA 2010.

Autor: Izet Cerimagic,London.Canada

Objavljeno  11.aprila.2010.  1:05:12

Uprava zatvora slike s protesta gdje se vide studenti s transparentima „Oslobodite profesora Ganića“ okarakterisali kao uvrjedljive
DRŽAVLJANI VELIKE BRITANIJE FINANSIRAJU SRBIJU PROTIV GANIĆA
Autor: Avaz

Objavljeno: 07. March 2010. 15:03:28
 
Emina i Emir Ganić jučer su ponovo posjetili svog oca Ejupa Ganića u zatvoru u Velikoj Britaniji. Oboje su vrlo zadovoljni ovim susretom, jer je njihov otac, kako su nam kazali, u još boljem psihičkom stanju nego što je to bio prilikom njihove prve posjete.

Uzeli i pisma
- U odličnom je duhovnom stanju, jer je upoznat sa situacijom. Nakon posjete Damira Arnauta i naše ambasadorice Jadranke Negodić, moj otac zna šta se dešava i vidim da mu je dosta lakše. Sada mu nije problem biti u zatvoru koliko treba, ali se nadam da će ga u četvrtak, za kada je zakazano novo ročište, pustiti - kaže Emir Ganić za „Dnevni avaz“.

Emini i Emiru bilo je onemogućeno da u zatvor unesu nekoliko pisama i slika s protesta podrške održanih u petak u Sarajevu.

- Za pisma podrške, koja stižu ocu, odmah su nam rekli da ih ne možemo unijeti, a slike su uzeli i poslali ih upravniku zatvora da on odluči. Dobili smo objašnjenje da su slike uvredljivog sadržaja i da ne mogu biti proslijeđene mom ocu. Nevjerovatno je da su slike s protesta gdje se vide naši studenti s transparentima „Oslobodite profesora Ganića“ okarakterisali kao uvredljive - ističe Emir.

Prof. Ganić od trenutka hapšenja do sada nije vidio svoje advokate. Prema Emirovim riječima, taj susret zakazan je za ponedjeljak.

- Na ocu vidim da jedva čeka da izađe i da se brani sa slobode. Jako želi da se uključi u slučaj. Kratkih sat vremena, koliko je dozvoljeno za posjetu, samo smo pričali o slučaju. Dao nam je instrukcije šta dalje da radimo - kaže Emir.
On je uvjeren da Srbija sudu u Londonu neće dostaviti nikakve nove dokaze u ovom predmetu.

Još jedna šokantna stvar, kaže Emir Ganić, govori kako je Velika Britanija pristupila u slučaju prof. Ejupa Ganića.

- Kada se radi o esktradicionim predmetima, ustupa se jedan pravnik za slučaj u korist zemlje koja je podigla otpužbu i traži izručenje. Za te pravnike plaća se oko 800 funti po satu i veoma je rijetko, a to smo se raspitali kod advokata, da se dodjeljuju dva pravnika. Srbija čak ima tri dodijeljena advokata koja je zastupaju. To plaćaju porezni obveznici Velike Britanije. Dakle, državljani Velike Britanije finansiraju slučaj protiv prof. Ganića - potcrtao je Emir Ganić.

Nema slučaja
- Dat im je rok do srijede. Uvjeren sam da oni neće imati ništa što mog oca direktno upliće. Sud je bio eksplicitan - hoće samo konkretne dokaze - zaključio je Emir Ganić.

Slobodan Hemon iz Ministarstva pravde Srbije jučer je kazao da je dokumentacija koju je Srbija pripremila, trebala stići u London. Emir Ganić istakao je da prvi put čuje za to.

- Ne znam kakva bi to dokumentacija mogla biti izuzev one koju su slali Hagu. Mi smo već na ročištu sa sudijom prošli svu tu dokumentaciju i tamo nema nikakvih argumenata koji prof. Ganića dovode u krivični položaj. Ne vjerujem da imaju išta novo legalno, a šta će oni pokušati, to niko ne zna. Da su nešto novo imali, dostavili bi i ranije - kaže Emir Ganić.

Ganut podrškom
- Moj otac bio je jako dirnut protestima u Sarajevu i podrškom građana. Krivo mi je što mu nisam mogao pokazati slike. Kada sam mu ispričao koliko je ljudi došlo, bio je strašno ganut kaže Emir. (E. HALAĆ)